Gallery 2

  • Kako nam agilni HR pomaže u transformaciji poslovanja i prilagodbi novim okolnostima?

    Kako nam agilni HR pomaže u transformaciji poslovanja i prilagodbi novim okolnostima?

    Kako nam agilni HR pomaže u transformaciji poslovanja i prilagodbi novim okolnostima?

    U vremenima sveobuhvatnih promjena, koje iz temelja 'iznova miješaju karte' društva u kojem živimo, jedan od navećih rizika krije se u tvrdoglavom vjerovanju kako je najispravnije rješenje ono koje podrazumijeva ne poduzimanje nikakvih koraka dok se situacija ne normalizira. Jer, svaka oluja će proći i prije ili kasnije ćemo se vratiti na 'staro'. Međutim, stvar je u tome da ogromne promjene uglavnom sa sobom nose podjednako velike transformacije, čija definicija je upravo „kretanje prema naprijed, bez povratka na staro“, pojasnila je Kate Rand na ovogodišnjoj HR Days konferenciji. Ova nagrađivana Agile HR praktičarka, prezentacijom stvarnih primjera transformacije poslovanja ukazala je na ulogu HR profesionalaca u procesima provođenja poslovne agilnosti. „Usprkos otporu iskazanom od strane uprave ili menadžmenta kompanije, uloga HR-ovaca mora biti usmjerena na poticanje prihvaćanja promjena koje će transformirati kompaniju i omogućiti joj napredak", poručila je Kate uz pojašnjenje kako ovo nije prvi put da su svijet obuhvatile ogromne promjene. "Sjetimo se samo početaka globalizacije, kasnije i digitalizacije, odnosno prilagodbi koje smo tada morali učiniti. Slična stvar se događa i danas, a naš je zadatak ukazati na činjenicu da je bez podrške HR-a nemoguće provesti uspješnu transformaciju poslovanja'', poentira Kate.     Odbacite modele koji su zastarjeli Prije nego li odlučite promijeniti organizacijsku kulturu, uvjete rada ili način na koji obavljate određene stvari, pobrinite se da imate „čvrste dokaze da su upravo te promjene nužne za postizanje zacrtanih ciljeva“, savjetuje Kate. Upitajte se je li doista nužno da vaši zaposlenici svoj radni dan započinju u određeno vrijeme, da rade u uredu i da svaki tjedan podnose izvještaje o svom radu, ili im možete ponuditi fleksibilniji pristup koji će im više odgovarati. Neprekidno propitkujte uvriježene modele vodstva kako biste zadržali one koji i dalje vrijede a odbacili one zastarjele. „U tvrtkama se često sukobljavaju dva modela razmišljanja. Prvi je usmjeren na rast, potiče razvoj i iskušavanje novih stvari, a svaki neuspjeh smatra prilikom za učenje. S druge strane imamo model koji je baziran na vjerovanju da sve ono što je vrijedilo jučer vrijedi i danas, i koji svaki podbačaj uzima kao dokaz da naši zaposlenici nešto ne mogu, ili ne znaju, zbog čega niti ne trebamo isprobavati nova rješenja“, tvrdi Kate i naglašava važnost uspostavljanja osjećaja povjerenja među zaposlenicima kako bismo osigurali njihovu otvorenost za promjene. „Krize i teški trenuci često predstavljaju najprihvatljivije vrijeme za transformaciju poslovanja. Kako biste u tome uspjeli usredotočite se na definiranje odgovarajućeg načina razmišljanja, otvorenom komunikacijom i prilagodljivošću gradite povjerenje unutar tvrtke i postepeno 'ugrađujte' sitne preinake u načinu rada koje će na koncu dovesti do velikih promjena. Potičite suradnju i ambicioznost među zaposlenicima, budite transparentni i inspirirajte ljude oko vas kako bi doista prihvatili transformaciju koju želite provesti“, zaključuje Kate.

  • ‘Učenjem kroz igru, a ne napamet, djecu pripremamo za poslove budućnosti’

    ‘Učenjem kroz igru, a ne napamet, djecu pripremamo za poslove budućnosti’

    Dobar dio zanimanja kojima će se naša djeca baviti tek treba biti izumljen, tvrdi Ranko Rajović.

    „Naš posao nije vidjeti što se nazire u daljini, nego što je jasno pred nama.“ Thomas Carlyle Jeste li znali da se na popis deset najtraženijih zanimanja u ovom trenutku 'uguralo' čak devet onih koja prije svega desetak godina uopće nisu postojala ili su tek bila u nastajanju? Doista, lista koja okuplja poslodavcima najpoželjnije kategorije zaposlenika posljednjih godina se učestalo mijenja, što i ne čudi ako u obzir uzmemo brojne tehnološke promjene kojima smo okruženi a koje snažno utječu na situaciju na tržištu rada. Međutim, iako je gotovo nemoguće predvidjeti kojim poslovima će se naša djeca baviti za desetak ili više godina, to nije razlog da ih već danas ne krenemo pripremati za njih, na ovogodišnjoj HR days konferenciji je ustvrdio Ranko Rajović, specijalist interne medicine i autor NTC sustava učenja. „Rana stimulacija djeteta je ključna za kasniji razvoj njegovih sposobnosti, a ona se najkvalitetnije provodi kroz igru“, napominje Rajović i dodaje kako dijete prilikom igre ima vrhunsku koncentraciju, ono se u potpunosti zavuče u taj svoj mali imaginarni svijet. „Boraveći u njemu razvija svoje sposobnosti, prvenstveno kreativnost i maštu, a te dvije odlike su itekako važne za današnji svijet rada", naglašava Rajović i poručuje roditeljima (ali i učiteljima) da potiču dječju maštovitost te da učenje temelje na igri i razmišljanju, a nikako ne na 'bubanju' podataka napamet. Jer, kako upozorava, u ovom trenutku se doista s punim pravom može postaviti pitanje 'pripremamo li našu djecu za poslove budućnosti?'. Naročito kroz obrazovni sustav. „Anketa provedena na 800 učitelja je potvrdila mišljenje prosvjetnih djelatnika smatraju kako je svaka nova generacija đaka slabija u odnosu na posljednje dvije. Bilo da je riječ o njihovoj motorici, pažnji, vokabularu...", upozorava Rajović. Dakle, svaka sljedeća generacija učenika u školski sustav ulazi manje spremna od one prethodne, a otegotnu okolnost predstavlja i način rada koji se godinama ne mijenja. „Djeca bi kroz igru trebala učiti sve do 12. godine, ali što se događa kad krenu u školu' Igra prestaje, a učenje počinje! I nemojte me krivo shvatiti, nisam protiv učenja, već problem imam s učenjem napamet koje djecu ne potiče na razmišljanje, a uz to je i dosadno“, priča Rajović. Kad nešto postignemo ili naučimo, ali na ispravan način – razmišljanjem i kreativnošću, naš mozak nas nagradi otpuštanjem endorfina - hormona kojeg nazivamo 'osjećajem sreće'. „Zbog toga 'škole za budućnost' moraju biti usmjerene na divergentno učenje i nove ideje te poticati empatiju, kreativnost i timski rad kod djece“, tvrdi Rajović i zaključuje kako s pripremama naše djece za poslove budućnosti možemo krenuti tek onda kada shvatimo da je u ovom trenutku njihov jedini posao - IGRA.