5 koraka do uspješnog javnog nastupa

Kad god se spomene javni nastup, krenu uplašeni pogledi. 'Zašto baš ja?', 'Zar baš moram?', 'Daj ti, tebi to ide bolje..'

Zanimljivo je da u kulturi selfija i eksponiranosti na društvenim mrežama još uvijek zaziremo od objektiva kamere i svjetla pozornice. Iako neupitno živimo u doba kada fotografija proživljava drugu renesansu, evo nekoliko fun facts: na snimci smo prirodni, dok nas fotografija 'zamrzava' u grimasi koja je posljedica jedne 'uhvaćene' sekunde i kao takva nerealan odraz našeg izgleda. Većini ljudi ljepše izgledamo upravo na onoj fotografiji koju nismo htjeli iskoristiti za profilnu sliku na LinkedInu jer je 'grozna.'    

Unatoč tome, višegodišnje televizijsko i voditeljsko iskustvo naučili su me da reći nekome prije javnog nastupa: 'Ma samo se opusti, pa nije to tako strašno' ima jednako blagotvoran učinak kao i reći uzrujanoj osobi da se smiri.

Osim toga, tko sam ja da vas tješim? I dan danas klecaju mi koljena prije nego zakoračim na pozornicu. Ne znam je li me više strah publike, mikrofona, crvenih obraza koji probijaju ispod naslaga pudera ili drhtavog glasa. Velika većina mojih kolega voditelja, spikera, reportera, proživljava isto: pred svaki javni nastup imaju tremu. Jedan od njih, prekaljeni profesionalac, to je ovako objasnio: 'Ako nemaš tremu, imaš razloga za zabrinutost.“ Što kažete na to?

Strah i trema sastavni su dio javnog nastupa baš kao što je paprika sastavni dio ajvara. Imati tremu znači da nam je stalo odraditi dobar nastup, animirati publiku (da ne gleda u mobitel) i pružiti kvalitetne informacije. Naravno da nam nije svejedno. Dobar je vijest da velik dio nelagode koju osjećamo, poput užarenih obraza i znojnih dlanova, publika ne vidi, ali svejedno nam nije ugodno.

Stoga, evo nekoliko vrlo učinkovitih savjeta koji će vam olakšati pripremu:

Doživite sebe. Nije isto kada se pogledate u ogledalu ili na tv ekranu. Stoga, snimajte se: dok čitate knjigu, pričate na telefon ili pripremate večeru. Pregledajte te snimke nekoliko puta. Nije ugodno, ali je djelotvorno: doživite svoju mimiku i izraz lica, ne zato da biste nešto poboljšali, već zato jer je prvi korak prema uspješnom javnom nastupu doživljavanje i prihvaćanje sebe iz druge perspektive, one iz koje nas drugi ljudi svakodnevno promatraju. Nakon toga, bit će vas baš briga kako izgledate pred drugima jer znate da izgledate kao – Vi.

Naviknite se na svoj glas. Zvuk našeg glasa odbija se o našu ušnu školjku, stoga sami sebi zvučimo nekoliko nijansi dublje nego što stvarno zvučimo. Drugim riječima, naš glas na snimci je naš pravi glas (brr!). Treba nam vremena da to prihvatimo, a to se najbolje postiže snimanjem vlastitog govora (npr. s prijateljima ili dok čitate novine naglas) i preslušavanjem te snimke. Jednom kada se naviknete da upravo tako zvučite, nećete se (neugodno) iznenaditi kada čujete snimku svog glasa. Dapače, odmah ćete prepoznati da ste to vi 🙂

Vježbajte opušteno stajanje. Kako bi doskočili nelagodi pred javni nastup, govornici u jednu ruku hvataju mikrofon, u drugu pointer, a da imaju treću, vjerojatno bi zgrabili i taj bunt papira koji im ne treba. Međutim, preduvjet dobrog javnog nastupa je opušteno tijelo. Kako to postići? Umjesto da se hvatate mobitela kad god čekate tramvaj ili društvo za kavu, stanite uspravno i opušteno s rukama položenim uz tijelo i stojte tako, gledajući ispred sebe. Osjećate li tu nelagodu sličnu nastupu na školskoj priredbi? Baš kao i kada je glas u pitanju, drugima djelujete sasvim normalno. Vježba opuštenog stajanja na frekventnim mjestima navikava tijelo da zauzme opušten položaj u bilo kojoj situaciji. S vremenom, postat će vam svejedno stojite li pred nadzornim odborom ili punim stadionom, jamčim vam!  

Riješite se sindroma 'noćnog leptirića'. Svi znamo što se dogodi kad noćni leptirić ugleda žarulju i ostane na njoj dovoljno dugo. Na isti način mi se tijekom nastupa 'lijepimo' za našu prezentaciju umjesto da gledamo u publiku. Zašto to radimo? Puno je ugodnije gledati u poznatu prezentaciju nego prema nepoznatoj publici. Međutim, znate i sami što mislite o predavačima koji su zalijepljeni za svoje slajdove. Ako vas hvata jeza od pogleda na publiku, odaberite nekoliko simpatičnih lica u prvim redovima i obraćajte se njima (trik stručnjaka: unaprijed dogovorite nekoliko 'statista' da vam s odobravanjem klimaju glavom i smješkaju se). Kada osjetite da ste se ohrabrili, počnite švrljati pogledom po publici.

Ne kopirajte profesionalce, budite autentični. Davno sam uočila da ljudi, pripremajući se za bilo koju vrstu javnog nastupa, vole pregledavati snimke uspješnih coacheva i proslavljenih govornika. To je kao da se rekreativno bavite skijanjem, a spremni ste ostvariti prolazno vrijeme Ivice Kostelića. Imajte na umu da su profesionalni govornici ljudi kojima je to posao. Ako ste stručnjak koji javno nastupa svega par puta godišnje (ili rjeđe), ne možete očekivati da ćete nakon svega par sati pripreme zabljesnuti kao Mike George. Ali to nije ni bitno. Amaterski, ali autentičan, nastup ostavlja daleko bolji dojam od pokušaja kopiranja profesionalnog držanja koje vam je potpuno strano i neprirodno. Publika intuitivno osjeća i nagrađuje iskrenost i autentičnost, čak i kada nastup ne udovoljava svim pravilima struke. 

Želim vam puno uspješnih javnih nastupa!

Maja Mahovlić

Voditeljica HR Days konferencije